Klupska kultura...Yeah, right...
Jedno od najofucanijih i najčešće postavljanih pitanja svakome DJu prilikom intervjua je: "Da li voliš više velike klubove i partye ili intimnije i manje?". Odgovor najčešće glasi: "Svake na svoj način", no puno ljudi se nekako priklanja manjem prostoru gdje je lakše uspostaviti kontakt i "bond" sa ukupnim auditorijem i ispričati im svoju priču.
Ja spadam definitivno u onaj dio ljudi koji vole velike evente, dobru organizaciju, ultra profesionalizam, crew koji se o svemu brine, savršeno ugođen soundsystem, light i besprijekoran DJ pult. Ali onaj "pravi" moment osjetim uglavnom u malim prostorima bez ventilacije, sa improviziranim DJ pultevima, lightom koji se jedva tako može nazvati i 300-tinjak dobro raspoloženih ljudi.
Ovdje dolazi do izražaja klupska kultura....
Da bih bolje objasnio o čemu pričam, vratimo se na veliki, dobro organizirani event...Nastupam točno u 04:00 na flooru B. Sada je 3 i imam 20 minuta da se na brzinu istuširam i obučem. Hotel je 10 minuta udaljen od partya, a još je 5 potrebno da se probijemo preko odvojenog ulaza za artiste do back stagea. Vozač je točan, trijezan i vrlo profesionalan. Stižemo pred ulaz gdje mi ljubazni dio crewa daje akreditaciju i prati me do back stagea. 04:00. Počinjem. 05:20. Završavam. Za vrijeme seta, tu je i osoba koja se brine da sve bude u redu i osigurava artistima piće koje žele. Pred stepenicama koje vode na stage, nalazi se zaštitar koji niti VIP akreditirane goste ne pušta blizu artista. Još nekolicina se brine da nekome ne bi palo na pamet penjati se na stage s neke druge strane...Svi su sretni i zadovoljni. DJ nesmetano obavlja svoj posao, crew svoj, a publika uživa u glazbi jer je sve pod kontrolom i party se odvija po planu...
Mali klub. Cca 300 ljudi. Na ulazu nadrkani kvartovski štemer sa 15 cm brazgotinom preko cijele, svježe obrijane glave. Pijani frend od organizatora dovozi me u 22 h pred klub jer se ne zna tko bi me mogao skupiti pred sam nastup. Drugi frend od organizatora još nije donio mixer sa jučerašnjeg "aftera", a fali i jedna gramofonska igla. Party počinje sa cca 2 sata zakašnjenja. Treći frend od organizatora je nadobudni DJ sa 3 mjeseca radnog iskustva koji pod svaku cijenu želi ispasti fora, te u svojih sat i pol seta izvrti svaki mogući hit od 2002. do 2006. koji ima. Po mogućnosti "malo tvrđe", jer to ovdje ekipa voli....
Nova techno produkcija je sporija, minimalnija, jednostavnija. Lakše ju je kombinirati sa starijim detroit elementima i ponovo ima smisla razgovarati o terminu "underground" kada govorimo o aktualnoj glazbi...
Nakon takvog warm up-a, krećem iz početka. Klub se smiruje, ali ljudi su se došli zabaviti i vjeruju DJu. Ubrzo se sve pokreće onako kako ja želim i publika odlično prihvaća fuziju novog i starog "underground" sounda. Naizgled sve je OK dok se nije pojavio ON; uz neizbjezni rejverski look i "muha" cvikere, dolazi do mene. Iako je klub rasplesan i sve funkcionira kako spada, samouvjereni znalac nezadovoljno me pokušava uvjeriti kako bih se ja trebao prikloniti njegovoj želji i po narudžbi pustiti nešto žestoko kako mu netom progutani extasy ne bi propao...
Ovdje dolazimo do točke kada me netko ometa na radnome mjestu. Uz sav užitak puštanja glazbe u manjem klubu, neizbježna je i tamna strana priče, a to je moment kada se prekida jedan kreativni flow u setu i kada se na neki način moram posvetiti zalutaloj ovci i upustiti se u diskusiju, reći da samo što nije počela glazba kakvu on želi, ili ga fizički udaljiti iz ionako tijesne kabine kako bih mogao nastaviti s poslom i kako bih uklonio rizik prolijevanja pića kojim mlati iznad opreme (već viđeno)...
U velikim klubovima do takvog razgovora ne dolazi. Ljudi jednostavno ne mogu do DJa. On je izdvojen i na ulazu u njegovo RADNO MJESTO obavezno se nalazi osoba iz zaštitarske službe koja osigurava da set bude neprekinut i da ne dođe do oštećenja skupocjene opreme... U takvim je uvjetima DJ opušteniji, fokusiraniji na svoj rad i automatski ga izvodi kvalitetnije.
Dio klupske kulture je ne prekidati čovjeka dok svira. Ukoliko se nekome ne sviđa određeni artist, neka ne dolazi na partyje gdje taj artist svira. Ukoliko mu se pak ne sviđa glazba na partyu, njegovo pravo je da napusti dvoranu. Iako se kod nekih izdvojenih primjera vidi tendencija naručivanja "one moje pjesme", kao što se to radi u kavanama sa živom glazbom...
Ukratko, (ne)kultura je dio svakodnevice kako DJa tako i posjetitelja. Dijelimo je na kulturu ophođenja na licu mjesta i onu poslije. Nebrojeno puta sam imao priliku pročitati razne reviewe partya koji su jednostavno bili zlonamjerne izmišljotine usmjerene protiv artista o kojem se radilo. Takve stvari vrlo lako mogu naštetiti artistima, ukoliko se negativni publicitet raširi među party populacijom. Neki moji kolege prate što se piše i upuštaju se u diskusiju i obrazlaganje zašto su neke stvari takve kakve jesu. Jedan (namjerno ne imenujem) superstar DJ (radi se o sjajnom glazbeniku, vrhunskom DJu sa fantastičnom tehnikom i uvijek drugačijim zanimljivim i povezanim setom...), je nakon učestalog neutemeljenog pljuvanja od strane osobe sakrivene iza kompjuterskog monitora, otišao i korak dalje; prvo je pokušao saznati što dotični ima protiv njega, a kada se to nastavilo, izvukao ga je pred klub i zalijepio mu nekoliko rasnih šamarčina. Ne opravdavam, ali razumijem.
Spomenuti slučajevi (scene s velikog party-a i iz malog kluba) događali su se nebrojeno puta i zaključak je jedan; velika većina partygoera su kulturni, open minded i tolerantni ljudi, no na 500 posjetitelja, dovoljan je jedan zalutali padobranac da upropasti raspoloženje artistu čije se tada upropašteno raspoloženje vrlo lako projicira (glazbom) na ostatak auditorija. Sam čin uzurpacije DJevog radnog mjesta ili ometanja pri radu, indikator je totalne nekulture, primitivizma i lošeg kućnog odgoja.
Drugi pokazatelj su neutemeljene kritike koje nisu zasnovane na objektivnom reviewu (tehničko - glazbenom opisu seta), nego na mixu predrasuda i osobnog raspoloženja, nerijetko začinjenog nekom krivom supstancom...Drugim riječima, i kritičan je review super ukoliko je potkrijepljen konkretnim informacijama koje ukazuju na loš performance artista, a ne napisan bez ikakvog backgrounda i argumentacije.
Sve u svemu kultura clubbinga je jedan od motora koji sam clubbing pomiču naprijed ili ga vuku u rikverc. Dio underground kulture je želja i tendencija da se čuje i doživi novo, što podrazumjeva dozu povjerenja prema glazbenicima koji eksperimentirajući otkrivaju nove pravce u samoj glazbi ili pristupu... Isključivo inzistiranje na nečem određenom nije dio te kulture i stanja uma koje ide uz moderne i experimentalne stilove glazbe, slikarstva ili bilo koje druge kreativne djelatnosti..
No comments:
Post a Comment